"Glavna ulica" - Ulica Kralja Aleksandra I Karađorđevića
Glavna ulica nosi naziv Kralja Aleksandra I Karađorđevića i skup je građevina, nekada veoma luksuznih, koje su građene u drugoj polovini XIX veka i početkom XX veka i nose pečat uspona jednog sloja ljudi koji se isticao po svom bogatstvu. Zgrade su građene u duhu secesije ili istoricizma sa elementima neobaroka.
Sama ulica projektovana je tako da se sa trga do kraja ulice vidi svaka kuća. Glavna ulica predstavlja zasebnu celinu sačuvanog gradskog jezgra i zaštićeni spomenik kulture, a takođe i najznačajniji stambeno-trgovački i poslovni deo grada.
Godine 1716. i odlaskom Turaka postaje centralna gradska ulica. Do 1879. godine nosila je naziv ulica Velikog mosta, zatim do 1919. godine Hunjadijeva.
Od 1919. do 1941.- godine zvala se ulica Kralja Aleksandra, a za vreme Nemačke okupacije dobija ime Hermana Geringa.
Zgrada hrvatske štedionice
Zgrada Torontalske banke predstavlja jednu od prvih zgrada u Velikom Bečkereku, koja ima fasadnu dekoraciju u stilu secesije. Godine 1926. Torontalsku banku kupuje Prva hrvatska štedionica. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada je 1982. godine izradio projekat obnove fasade ovog objekta, sa detaljima stolarije i svetiljki.
Drveni portali su izrađeni prema ovom projektu i ugrađeni u postojeće otvore koji nisu menjani od vremena gradnje. Zgrada će se i nadalje čuvati u neizmenjenom izgledu. U požaru koji se dogodio na leto 2003. godine, izgoreo je celokupan krov zgrade a fasada je pretrpela velika oštećenja.
Ubrzo nakon ovog događaja, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture izradio je projekat obnove kulturnog dobra, nakon čega se pristupilo kompletnoj restauraciji građevine.
Kuća kamenoresca Tunera Teodosija iz 1900. godine građena je po planovima Ištvana Barta. Zbog neobičnog mavarskog stila gradnje dobila je naziv „Šeherezada“.
Zgrada srpske štedionice – podignuta je početkom prošlog stoleća, ovaj masivni ugaoni objekat nosi u sebi stilske karakteristike tipične za pozni istoricizam. Skulptorski ukras je pojačan glavama mladića i devojke, mitoloških simbola, koji se naizmenično smenjuju iznad prozora sprata.
Palata Jovana Panjija
Građevinski preduzimač i suvlasnik jedne od najsavremenijih ciglana u Velikom Bečkereku, Jovan Panji, oko 1920-te godine otpočeo je gradnju svoje reprezentativne palate u glavnoj varoškoj ulici. Ova palata sagrađena je u jednoj očišćenoj varijanti secesije, odnosno ona stilski predstavlja postsecesijsku građevinu.
Kuća Živka Vukova – je podignuta krajem XVIII veka, što potvrđuje i gruntovna karta Velikog Bečkereka iz 1793. godine na kojoj su ucrtani gabariti kuće isti kao i na savremenim planovima. Smatra se da je najstarija sačuvana kuća u jezgru Zrenjanina i jedna od retkih koja je ostala posle velikog požara 1807. godine. Pored pravoslavnih crkava, jedina je stambena zgrada iz perioda baroka. Ne zna se precizno ko ju je i kada podigao, prvi zapisi o vlasnicima kuće – trgovačkoj porodici Vukov, datiraju tek iz sedamdesetih godina 19.veka. Kuća ima odlike barokne stambene gradnje koje se ogledaju u uskom frontu, strogoj simetriji i visokom strmom krovu. Iako je kasnije prepravljena preoblikovanjem fasade, njen sklop dokumentuje nestali barokni arhitektonski fond.
Kompleks Dunđerski Postepeni privredni razvoj i urbanistički rast Velikog Bečkereka, otpočinje krajem XIX I početkom XX veka i izvan granica takozvanog „Varoškog kvarta“ koji je predstavljao najstarije jezgro grada, na okolna prigradska naselja.
Na desnoj obali Begeja, i u neposrednoj blizini „Ajfelovog” mosta, u period između 1905. i 1910. godine podignuta je palata Lazara Dunđerskog, jednog od najbogatijih vojvođanskih veleposednika i industrijalaca toga doba.
Palata je sagrađena u stlilu secesije. Nakon izgradnje predstavljala je deo kompleksa Bečkerečke pivare, na koju se nadovezuje, i koja je, takođe, bila u vlasništvu porodice Dunđerski.